Povijest župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji (1717. - 1917.)
Kao izvor podataka za ovaj tekst korišten je istraživački rad vlč. Tomislava Benakovića iz Županje, a isti je dio njegova diplomskog rada koji započinje ovako:
„Stara izreka „Quod non est in actis, non est in mundo“ upozorava da sve ono što nije zapisano - kao da se nije ni dogodilo. O županjskoj se župi jako malo pisalo, a često pogrešno i prepisalo i pripisalo. Upravo me ta činjenica i potaknula da za svoj istraživački rad odaberem temu o povijesti župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji.“
Godine 2017. proslavljali smo 300-tu godišnjicu prvog spomena župe mada su pronađeni i stariji zapisi. Unatoč svemu, točna godina osnutka župe nije utvrđena.
„Geografski gledano, župa se prostire na području koje je oduvijek bilo zanimljivo brojnim osvajačima te su preko njega prolazile razne vojske, paleći i žareći tom pitomom ravnicom. Tako je osmanlijska okupacija uništavala sve što je imalo kršćanski predznak, ostavljajući za sobom samo u toponimima spomen na nekadašnja crkvena zdanja. Stoga ne čudi što i najstariji sačuvani spisi govore da godina osnutka županjske župe nije poznata. Očito, posrijedi je prastara župa o čijem nastanku možemo tek nagađati.“
Pod imenom Zupaniablata zapisanim na karti, naš se grad Županja prvi put spominje 1528. godine. Nama značajni podatci su da je nova drvena crkva u Županji sagrađena 1717. te posvećena „blaženom preteči Gospodina“, Ivanu Krstitelju. Od 1717. godine u župi se vode matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih, a kao župnik navodi se Đuro Milošević (Gregorius Miloseuich).
Kao povijesni podatak, važno je spomenuti kako je župa od 1723. do 1761. godine bila pod upravom franjevaca. Franjevci će u Županji ostati do 1741. godine, kada se sjedište županjske župe prenosi u Bošnjake, te se ponovo vraćaju 1755. do 1761.
Nova crkva u Županji podignuta je 1753. godine: 6 hvati duga i 3 hvata široka (11,37 x 5,68 m). Biskup Klimo došao je u Bošnjake 13. rujna 1755. u pratnji svoga vanjskog vikara Ivana Penića. Matičnu Crkvu u Bošnjacima, posvećenu sv. Martinu, opisuje kao jaku malu i sagrađenu na vrlo vlažnom mjestu. Župna je kuća na još vlažnijem području, blizu rušenja i u takvu stanju da ju se ne isplati popravljati. Za vrijeme poplava bilo je gotovo nemoguće ići na filijale u Županju i Štitar. Budući da se Županja (Xupanya) nalazila u središtu župe te imala novu crkvu, što je župnom upravitelju omogućavalo lakši pristup u Štitar i Bošnjake, s čime se složio i mjesni satnik, matica je, uz pristanak naroda, prenijeta natrag u Županju. Stoga je biskup zamolio pukovniju da se podigne i nova župna kuća u Županji.
Nova crkva u Županji, posvećena sv. Ivanu Krstitelju, sagrađena je od drveta, ima svod od dasaka i pokrivena je šindrom. Dobro je snabdjevena crkvenim inventarom, ali još nije blagoslovljena niti se u njoj nalazi oltar.
Odlukom Marije Terezije, od 25. rujna 1754. godine, došlo je do promjene upravitelja župe. Tako su franjevci 1757. godine predali pečuškom biskupi Klimi 11 župa, a među njima i župu u Bošnjacima. I dalje su franjevci ostali upravitelji župa, što svjedoči i smrt o. Bonaventure Jurjevića kojeg nekrologij opisuje kao upravitelja župe u Županji. Predaju županjske župe proveo je o. Bernardin Balić 17. lipnja 1761. godine, prepustivši upravljanje župom Marku Moroviću, svećeniku Pečuške biskupije, koji je došao iz Bogdašina.
Od 17. lipnja 1761. do danas župom upravljaju dijecezanski svećenici, najprije Pečuške biskupije, a od 1781. Đakovačko-srijemske biskupije. Papa Pio VI., 9. kolovoza 1780. izdao je bulu „Iterata personarum“ o pripojenju župa Pečuške biskupije u Slavoniji Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Primopredaja župa unutar Vojne krajine obavljena je u župnom domu u Vinkovcima 16. srpnja 1781. Pečuškog biskupa Pavla Esterhazyja (Pál Esterhazy) zastupao je kanonik Stjepan Ađić, a đakovačkog biskupa, Matiju Franju Krticu, njegov generalni vikar i kanonik Juraj Pleše. Kanonik Ađić predao je župe i svećenike pod jurisdikciju đakovačkog biskupa. Primopredaji župa prisustvovao je i o. Stjepan Gjurasović, župni vikar u Županji. Tim činom županjska je župa potpala pod jurisdikciju đakovačkih biskupa, pod kojom se i danas nalazi. Poslije pripojenja Đakovačkoj biskupiji, župnik Antun Sunčić prisustvovao je prvoj sjednici biskupijskog konzistorija 26. kolovoza 1781. godine u Đakovu.
Kako je naša župa u novijoj povijesti poznata po mnogim, masovnim hodočašćima, zanimljiv je podatak o prvom hodočašću u Sotin iz 1768. Godine. Evo izvatka iz diplomskog rada vlč. Tomislava Benakovića koji govori o tome događaju: „Antun Šarić poveo je svoje župljane na hodočašće u Sotin od 15. do 17. svibnja 1768. godine. Povod hodočašću bila je posveta nove Crkve u Sotinu, prijenos čudotvorne slike Majke Božje Sotinske te podjela sakramenta potvrde. Svečanosti je predvodio pečuški biskup Đuro Klimo, koji je došao u pratnji velikog prepozita Andrije Orsaga i kanonika kustoda Josipa Pethöa. Svečanost prijenosa slike počela je 15. svibnja u 10 sati, poslije čega je biskup slavio euharistiju…“