Županjski župnici od 1708. do danas:
Grgur Milošević (1708.-1724.); Antun Jakobović (1724.-1733.); Nikola iz Dubočca (1733.-1735.); Petar Baričević iz Slavonskog Broda (1735.-1738.); Stjepan iz Kreševa (1738.-1741.); Antun Andrija Martinović (1741.-1746.); Stjepan iz Našica (1746.-1751.); Karlo Czcsić (1751.-1752.); Bernardin Balić (1752.-1757.); Bonaventura Jurjević (1757.-1759.); Ivan Popović (1759.-1761.); Marko Morović (1761.-1763.); Josip Antun Šarić (1763.-1769.); Ivan Turković (1769.-1773.); Antun Sunčić (1773.-1811.); Ignacije Achter (1811.-1823.); Franjo Ksaver Peterka (1823.-1840.); Alojzije Maračić (1840.-1848.); Antun Čović (1848.-1875.); Gabro Babić (1875.-1884.); Stjepan Serkulj (1884.-1896.); Luka Falić (1896.-1916.); Vladislav Kreneis (1917.-1941.); Ferdinad Wagner ( 1941. – 1953.); Adam Ivičić ( 1953. -1974.); Ivan Jemrić ( 1974. – 1977.); Martin Radman ( 1977.- 1984.); Pavo Vukovac ( od 1978. do 1983. godine, obavlja dužnost župnoga vikara).
Ivan Varoščić ( 1984. -2016.)
Rođen je u Šumeću 24. siječnja 1941. godine kao deseto od dvanaestero djece svojih sada pokojnih roditelja, Josipa, koji je u crkvi bio zvonar i Ane, koji su bili uzorni roditelji i pobožni vjernici. U svojoj je župi kao mali započeo ministrirati, a tada biti ministrant nije bilo lako jer su misu morali znati na latinskom. No, župnik je ministrante okupljao oko sebe te su se oni u njegovom župnom dvoru osjećali kao u svome. Bio je to i jedan od razloga da se već s 15 godina odlučio za svećenički poziv. Godine 1955. odlazi u Sjemenište u Zagreb, a nakon dvije godine formacije dolazi u Đakovo. Za subđakona tadašnje Đakovačke biskupije zaređen je 19. prosinca 1965., a za đakona 2. siječnja 1966. Za svećenika ga je zaredio 16. siječnja 1966. biskup Stjepan Báuerlein. Mladu misu slavio je 23. siječnja iste godine u svojoj rodnoj župi u Šumeću. Njegovo mladomisničko geslo bilo je: Gospodine, nauči me da ti služim kako zaslužuješ i da ti dajem ne brojeći!, što je u svojih 50 godina svećeništva i opravdao.
Prepoznavši već tada njegove sposobnosti, biskup ga odmah nakon ređenja na prvu službu šalje kao župnika na župu u Jarminu, što je tada bila rijetkost, jer su svi prvo služili kao kapelani. Upozorio ga je da ide u ruševnu kuću, u kojoj nije bilo osnovnih uvjeta za život, no, župljani su ga lijepo prihvatili, brinuli se za njega i pomagali te su zajedno u kratkom vremenu sagradili župni dom. Pokazao se već tada kao veliki graditelj ne samo materijalne crkve nego još više one žive Crkve, što se kroz osamnaestogodišnju župničku službu u Jarmini dalo prepoznati, pa je njegov odlazak iz župe 1984. za sve bio težak i bolan.
Nakon Jarmine dolazi u Županju za župnika župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je župnik od 1984. do 2016. Znakovito je da nijednog dana nije imao kapelana, a postigao je doista mnogo, što on pripisuje jako dobroj suradnji sa svojim suradnicama i vjernicima u župi. Dolaskom u Županju uz pomoć župljana uređuje crkveno dvorište i obnavlja crkvu izvana i iznutra. Svjestan da vjernici moraju imati adekvatan prostor za okupljanja gradi veliki pastoralni centar u kojem je posebno uređena dvorana u kojoj je dosada održano preko stotinu koncerata i raznih kulturnih događanja. Na tome im mogu pozavidjeti mnogi i veći gradovi. Kako mu je u životu primjer bl. Alojzije Stepinac, Pastoralni centar, koji su sagradili u samo godinu dana, posvetio je njemu, a blagoslovio ga je 2007. kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup. U dvorištu je sagradio Crkvu na otvorenom i posvetio je kardinalu Franji Kuhariću. U njemu je 2013. postavio veliki kip sv. pape Ivana Pavla II., kojega je blagoslovio nadbiskup Nikola Eterović. U znak zahvale tim velikim svećenicima našega vremena, sa svojim je župljanima (sa sedamnaest autobusa) hodočastio u Mariju Bistrici, a kasnije i u Rim na papin grob.
Osim što je veliki graditelj materijalne crkve, župnik Varoščić još je veći graditelj „žive“ Crkve što je prepoznatljivo ponajviše po tome što je crkva gotovo svakoga dana puna vjernika, a nedjeljom ih na misi bude oko dvije tisuće. Mnogi su uključeni u zajednice koje djeluju u župi, a ima ih petnaest. Na srcu mu je posebno kateheza koju on, zajedno s vjeroučiteljima vodi, a u koju se rado uključuju mnogobrojna djeca, mladi, odrasli vjernici, a i razne skupine. Posebno je bio prepoznatljiv njegov pastoralni rad u pripravi biskupijske Sinode, kada je njegova župa ostvarila najveći broj susreta, što je na slavlju istaknuo i generalni vikar Ćurić te dodao kako je slavljenik Varoščić uvijek bio zauzet i radin svećenik, trudeći se mladenačkim žarom prenositi vjeru mladima i svoju službu vršiti u konkretnim trenucima gledajući uvijek na dinamiku života Crkve. U svojoj originalnosti protkanoj božanskim i ljudskim, neumornosti i brizi za povjerene mu stado koje je na poseban način volio, svojom pastirskom službom župu je učinio prepoznatljivom u cijeloj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Krunoslav Karas ( 2016.-2018. )
Vlč. Krunoslav Karas rođen je 9. lipnja 1979. godine u Osijeku, (sin Ivana i Ljubice Karas, rođene Centner). Prvih šest godina osnovne škole završio je u Dardi, a posljednje dvije u Osijeku, gdje je kao prognanik boravio u vrijeme i nakon Domovinskoga rata. U Osijeku je završio i srednju graditeljsko-geodetsku školu i stekao zvanje građevinskog tehničara. Nakon služenja vojnog roka u Požegi i Zagrebu, 1999. godine zajedno s obitelji vraća se u Dardu. Sa željom da postane svećenik dolazi u Bogoslovno sjemenište Đakovo i upisuje studij teologije. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 2005. godine. Za đakona je zaređen 30. listopada 2005., a đakonski praktikum proveo je u župi sv. Nikole biskupa u Vinkovcima. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2006., a kao mladomisničko geslo izabrao je riječi iz Druge poslanice Timoteju: “Znam komu sam povjerovao” (usp. 2 Tim 1,12). Nakon svećeničkog ređenja, službu župnog vikara obavljao je u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku. U kolovozu 2010. imenovan je župnikom župe sv. Josipa u Popovcu, a od 2014. godine i upraviteljem župe Uzvišenja sv. Križa u Branjinom Vrhu. 2015. godine izabran je za dekana Baranjskog dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije. Od 20. studenoga 2016. preuzeo je službu župnika župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji.
Vlč Robert Jugović
Rođen je 1979. godine. Za svećenika je zaređena na svetkovinu svetih Petra i Pavla 2008. godine u Đakovu, a mladu misu slavio je u rodnom Bizovcu. Potom je godinu dana bio župni vikar u Župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Slijedeće četiri godine vršio je službu tajnika nadbiskupa mons. Marina Srakića, potom godinu dana službu prefekta u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, da bi posljednje četiri godine obnašao funkciju kancelara Nadbiskupijske kurije u Đakovu.
Vlč. Robert poznat je župljanima naše župe jer je u više navrata zamjenjivao umirovljenog župnika vlč. Ivana Varoščića tijekom njegove bolesti. Kako sam ističe, željno je očekivao nadbiskupovu odluku o odlasku na župu, a dolazak u Županju dodatno ga raduje jer poznaje župu, njezin život i mnoge župljane. Dobro nam došao!