Župa Mučeništva svetog Ivana Krstitelja pradavna je župa, no 2017. godine proslavljali smo 300-tu godišnjicu prvog pisanog spomena župe, naime od 1717. godine u župi se vode matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih, a kao župnik navodi se Đuro Milošević (Gregorius Miloseuich). Prvi pisani trag o životu župe datira iz 1866., kada tadašnji župnik Antun Čović počinje voditi Spomenicu župe. Njeni prvi redci glase ovako:
„Okružena to hitrom mirno tekućom Savom, to bujnim luzima i plodonosnim njivami leži Županja, mjesto satnijsko br. 11, graničarske Brodske pukovnije br. 7 sa svojih 2300 žiteljah…“
Gradić Županja trenutno broji oko 8000 stanovnika, podijeljenih u dvije župe, Mučeništva sv. Ivana Krstitelja i sv. Nikole Tavelića, s podjednakim brojem vjernika. Županja je oduvijek bila mjesto s pretežno hrvatskim žiteljima koji su se deklarirali kao kršćani – rimokatoličke vjere. Tako je bilo kroz tristo godina; u ne baš laka vremena ratova i vrijeme komunističke vlasti koja nikada nije bila blagonaklona vjernicima; kroz godine Domovinskog rata, kojih se sjećamo s ponosom u srcima, u kojima je naša župa, na poseban način, bila mjesto utjehe žalosnima, gdje su hranjeni gladni i pojeni žedni, mjesto gdje su se svakodnevno slijevale mase prognanika i izbjeglica, tražeći pomoć i smještaj. Iako smještena u srcu Slavonije te nekada naseljena pretežno Slavoncima – Šokcima, danas možemo reći da je većina stanovnika Hrvata porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Danas naša župa, prkoseći teškoj ekonomskoj krizi, živi punim životom, posebice duhovnim, ali i kulturnim. Sretni smo što Gospodina slavimo u lijepoj, obnovljenoj crkvi, doduše premaloj za sav vjerni puk koji dolazi na nedjeljne i blagdanske sv. mise. Godine 2007. izgrađen je natkriveni prostor za misna slavlja na otvorenom sluge Božjega Franje kardinala Kuharića, u koji stane oko 1000 vjernika, te Pastoralno - kulturno središte blaženog Alojzija Stepinca. Sve je postignuto uz pomoć velikodušnih župljana i donatora, ali prvenstveno osnivajući i podržavajući jake molitvene zajednice. Kada su gotovo svi sumnjali u ostvarenje planova župnika Ivana Varoščića, on je samo poticao na molitvu i uzdanje u Božju pomoć. Veliki poticaj i pomoć u životu i napretku župe svakako predstavljaju župni suradnici kojih je mnogo i na svim područjima života župe. Župnu katehezu za sve razrede osnovne škole te za krizmanike vode školovani i educirani župni katehete. U župi djeluju mješoviti pjevački zbor, Dječji zbor „Isusovi biseri“ i bend mladih „Mir“. Djeluju i mnoge molitvene zajednice kroz koje, osim molitve i drugih pobožnosti, župa skrbi o mnogom grupacijama svojih vjernika, osobito o onima najranjivijima, kao što su bolesnici i osobe s teškoćama u razvoju. Uvjereni u snagu molitve, župljani se uključuju u molitvene zajednice, a u župi djeluju: Biblijska zajednica, Zajednica Treće srce, Štovatelji svetog Antuna Padovanskog, Bratovština sv. Josipa, Molitelji žive krunice, Franjevački svjetovni red, Schonstatski pokret, Marijino djelo (Fokolari), Misijska zajednica te Zajednica Vjera i svjetlo. Vrlo je aktivan župni Caritas, a njihove aktivnosti idu dalje od sakupljanja i podjele materijalne pomoći, na posjete siromašnim i bolesnim župljanima i drugo. Od 2007. do 2016. godine župa izdaje glasilo s nazivom „Nauči nas slijediti Te“, te je 2012. pokrenuta web stranica župe www.zupa-zupanja1.net koja se gasi nakon dvije godine. U prostorima Pastoralno - kulturnog središta redovito se organiziraju izložbe i glazbeni koncerti renomiranih umjetnika, a od 2009. godine pokrenute su u istom prostoru Županjske glazbene večeri.
Kako bi sačuvali svoj vjernički identitet koji počiva na obitelji kao osnovnoj jedinici društva, „maloj Crkvi“, župa se na čelu sa župnim suradnicima, uključujući mlade volontere, rado odaziva svim akcijama koje pokreću građanske inicijative, a usmjerene su ka očuvanju obiteljskih vrednota koje počivaju na Svetom pismu. Uključili smo se u prikupljanje potpisa koje je pokrenula inicijativa „U ime obitelji“, kako bi se proveo referendum u Hrvatskoj kojim bi se u Ustav unijela odredba da je brak zajednica muškarca i žene. U prostorima župe organizirali smo i tribinu za sve župljane putem koje su ih članovi udruge „GROZD“ upoznali što skriva 4. (sporni) modul Zdravstvenog odgoja, koji je pokušan uvesti u hrvatske škole.
KAKO JE BOŽJE MILOSRĐE UŠLO U NAŠA SRCA
Bilo je proljeće 2010., Cvjetnica, kada je župnik najavio devetnicu Božjem milosrđu, koja će započeti na Veliki petak i trajati do Bijele nedjelje, blagdana Božjeg milosrđa. Za Božje milosrđe je malo župljana naše župe do tada čulo. Tek poneki su molili krunicu Božjega milosrđa ili u molitveniku nosili sličicu Isusa kojemu iz rane na srcu izlaze dvije zrake: crvena koja predstavlja Presvetu Krv i bijela koja predstavlja vodu.
Devetnicu je vodio poljski misionar o. Witold Pietrasiuk, a izgledalo je ovako:
Devet večeri je županjski vjerni puk gradskim ulicama pratio veliku osvijetljenu sliku Božjeg milosrđa i u procesiji nosio kip Blažene Djevice Marije – Gospe Fatimske. Svaku je večer procesija polazila od jedne od mnogih županjskih kapelica ka župnoj crkvi, u rukama župljana svijeće, na usnama molitva (Krunica Božjeg milosrđa) ili pjesma. Još nam je u sjećanju slika kada se na stihove „Zdravo, zdravo, zdravo Marijo…“ u zrak podiže stotine zapaljenih svijeća u rukama vjernika. Sjećamo se mladih iz benda „Mir“ kako su svih devet večeri sudjelovali u procesiji, a kada bi se procesija približila crkvi, trčali su ispred svih, kako bi nas dočekali s pjesmom. Župnim dvorištem i gradom odzvanjali su stihovi:
Ivane Pavle, hvala ti,
Ivane Pavle, moli za nas,
Ivane Pavle, volimo Te,
Od sveg Ti srca hvala!
Još pamtimo duboki zanos u glasu o. Witolda dok nam je govorio o papi Ivanu Pavlu II., sv. sestri Faustini i Božjem milosrđu. Sve su ovo bili čvrsti temelji na kojima počiva ono što se kasnije događalo u našoj župi i u srcima vjernika.
U natkrivenom prostoru za misna slavlja na otvorenom sluge Božjeg Franje kardinala Kuharića, iznad sedesa, postavljena je velika slika Božjeg milosrđa. Slika i danas tamo stoji, a razlog je mnogih dnevnih, pa i noćnih, posjeta vjernika koji sate provode u molitvi ispred nje. Tako je bilo 2010., tako je i danas! Istovremeno je slika, koja je nošena u procesiji tijekom devetnice, započela svoje hodočašće po obiteljima župe. Njezino hodočašće započelo je 1. svibnja 2010. Pune tri godine hodočastila je slika, svakodnevno prelazeći iz doma u dom. Uz nju je u svaki dom stigla mala knjižica pod nazivom „Sat milosrđa. Isuse, uzdam se u Te!“, koju je svaka obitelj dobivala na dar te velika knjiga „Obitelj koja prima sliku hodočasnicu Milosrdnog Isusa u svoju kuću“. U veliku knjigu su se upisivali svi članovi obitelji koju je slika pohodila. Upisivale su se u nju i molitvene nakane članova obitelji, zahvale i svjedočanstva, misli, želje, molitve ili pjesme te dragovoljni prilozi.
Od 5. listopada 2010. župom je počela hodočastiti još jedna, manja slika Božjeg milosrđa. Nju je bilo lakše prenositi iz stana u stan vjernika koji žive u stambenim zgradama.
Kako se od dragovoljnih priloga župljana sakupila znatna svota novca, a naš je župnik poznat kao čovjek koji vidi dalje od ostalih, rodila se ideja o izgradnji kipa-spomenika novom blaženiku, Ivanu Pavlu II., koji je neizmjerno ljubio Hrvate i našu hrvatsku domovinu. Sigurni da nas na Nebu još jače ljubi i zagovara kod Gospodina, izgradismo mu kip, kako bi hrvatski vjerni puk Županje, ali i svih krajeva domovine, mogao dolaziti u ovu oazu mira, u jednostavnom ali dostojanstveno uređenom parku, te blaženom Papi povjeriti svoje boli i svoju sreću, svoje molitve i zahvale.
BLAGOSLOV KIPA SVETOG IVANA PAVLA II. I SVEČANO EUHARISTIJSKO SLAVLJE
Na Bijelu nedjelju ili blagdan Božjeg milosrđa koji je ustanovio papa Ivan Pavao II. prije 13 godina, točnije 30. travnja 2000. godine, blagoslovljen je njegov kip smješten u župnom dvorištu župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji. U nazočnosti našeg nadbiskupa, mons. dr. Marina Srakića, mnogih svećenika naše nadbiskupije i domaćeg župnika preč. Ivana Varoščića te bogoslova s KBF-a iz Đakova, kip je blagoslovio mons. Nikola Eterović, titularni cibalski nadbiskup i glavni tajnik Biskupske sinode. Ovom velikom događaju za cijelu našu nadbiskupiju, prethodila je vrlo bogata duhovna priprava: devetnica Božjem milosrđu (od Velikog petka do Vazmene subote), uskrsni koncert benda mladih „Mir“ (u Vazmeni ponedjeljak) te petodnevna duhovna obnova koju je tijekom prva dva dana predvodio dr. Grgo Grbešić, a zadnja tri mons. Bože Radoš, obojica profesori i duhovnici na KBF-u u Đakovu.
Mons. Eterović je u Županju stigao u subotu, 6. travnja, u večernjim satima. Njegov dolazak u župu najavila su crkvena zvona, a ispred crkve ga je dočekalo mnoštvo vjernika. Nadbiskup Eterović se u društvu preč. Varoščića, od ulaska u Županju do crkve, dovezao u kočiji te u pratnji konjanika županjske Konjogojske udruge i počasne postrojbe županjskih serežana. U crkvi i ispred crkve dočekalo ga je mnoštvo Županjaca koje je nadbiskup blagoslovio, uz riječi da im donosi blagoslov i pozdrave novoizabranog pape Franje. Na kraju ovog prvog susreta nadbiskupa Eterovića s vjernim pukom grada Županje, mladi iz benda „Mir“ zapjevali su pjesmu Krist na žalu, pjesmu bl. Ivana Pavla II., čiji je kip došao blagosloviti.
Blagoslov kipa bl. Ivana Pavla II. i euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Eterović, započeli su u nedjelju, 7. travnja u 10,30 svečanom procesijom od Pastoralno - kulturnog središta bl. Alojzija Stepinca do kipa bl. Ivana Pavla II. U procesiji su išli ministranti, noseći svijeće, predstavnici župnih zajednica, noseći zastave zajednica, članovi županjskih KUU-a Tomislav i Kristal-Sladorana, odjeveni u narodne nošnje, noseći u rukama 14 knjiga koje su sliku Božjeg milosrđa pratile na trogodišnjem hodočašću obiteljima naše župe, te slike Božjeg milosrđa – hodočasnice. Jedan đakon nosio je procesijski križ, a naš Županjac vlč. Tomislav Benaković nosio je u rukama Evanđelistar. U sredini procesije bili su članovi županjske limene glazbe, a na kraju brojni svećenici, domaći župnik Varoščić te nadbiskupi Srakić i Eterović. Kada se procesija primakla dvorištu i prostoru za misna slavlja na otvorenom sluge Božjeg Franje kardinala Kuharića, gdje ju je očekivalo oko dvije tisuće vjernika, dok su članovi limene gradske glazbe gromko svirali „Gospodin slavno uskrsnu“, mnoštvo je spontano zapjevalo, svjedočeći tako svoju čvrstu vjeru u Gospodinovo uskrsnuće.
Dolaskom do kipa, najprije je mons. Eterovića, mons. Srakića, braću svećenike te vjerni puk pozdravio preč. Varoščić, a potom i mons. Srakić. Uslijedilo je čitanje Riječi Božje te blagoslovne molitve, koju je izrekao nadbiskup Eterović, i blagoslov kipa. Za to vrijeme puk je, predvođen solistom Perom Galićem, članom poznatog rock sastava Opća opasnost pjevao pjesmu „Krist na žalu“. Nakon blagoslova kipa bl. Ivana Pavla II., nastavljeno je euharistijsko slavlje kojemu je predsjedao mons. Eterović, a u koncelebraciji su, uz nadbiskupa Srakića i preč. Varoščića, sudjelovali i svi ostali nazočni svećenici. Misno pjevanje animirali su članovi mješovitog pjevačkog zbora pod ravnanjem prof. Ane Zlatunić, bend mladih „Mir“, predstavnici županjskih tamburaških sastava, Gradska limena glazba i sastav Opća opasnost.
RIJEČI KOJE I DANAS DAJU SNAGU ŽIVJETI U DUHU BOŽJEG MILOSRĐA
Riječi homilije, koje je puku uputio mons. Eterović, nadahnute stihom psalma „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova!“ (Ps 118), duboko su se urezale u srca Županjaca i njihovih gostiju:
(...) Zahvaljujem vašemu nadbiskupu mons. Marinu Srakiću što je podržao molbu koju mi je uputio vaš župnik vlč. Ivan Varoščić. Mogu uvjeriti vašeg nadbiskupa, dragoga prijatelja, da se ovdje osjećam kao doma, svoj među svojima. (...)
(...) Drago mi je što sam ovdje među vama, što mogu s vama podijeliti radost susreta s Uskrslim Gospodinom koji je živ, prisutan i djelatan među nama, kao i u svim zajednicama vjernika, posebno kada slave svetu misu. (...)
(...) Blaženi papa Ivan Pavao II., drugu nedjelju po Uskrsu proglasio je nedjeljom Božjeg milosrđa. To je učinio tijekom proslave velikog jubileja 2000. godine, kada je kanonizirao blaženu Faustinu Kowalsku, prvog sveca 21. stoljeća. Sveta Faustina je živo na sebi iskusila otajstvo Božjeg milosrđa. Zahvaljujući njezinom mističnom iskustvu, pobožnost Božjeg milosrđa proširila se po cijelom svijetu. Veoma mi je drago da je slika Božjeg milosrđa hodočastila po obiteljima vaše župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja te se kao zajednica povjeravate Božjem milosrđu. Uostalom, ispunjen milošću uskrslog Gospodina, cijelu povijest našeg hrvatskog naroda, uključujući i Domovinski rat, možemo ispravno razumjeti u duhu Božjeg milosrđa. To je djelo milosrđa: da smo opstali, da smo ostali svoji na svome kroz sve nedaće naše povijesti. (...)
(...) U svojoj dubokoj vjeri, veliki papa naših dana otkrio je Crkvi svu ljepotu i važnost Božje ljubavi i Božjeg milosrđa. Bio je uvjeren da nam Krist objavljuje kako je Božje milosrđe granica postavljena zlu. Sve strahote dvadesetog stoljeća, sve zlo nacizma i komunizma, zaustavlja se pred Božjim milosrđem. To je blaženi Ivan Pavao II. iskusio u svom osobnom životu, kao i životu svog poljskog naroda, ali i u događajima diljem Europe i cijelog svijeta. Milosrđe koje nadilazi Božju pravednost, neočekivani je i nezasluženi Božji dar, koji je veći od svih očekivanja i težnji ljudske naravi. Milosrđe nije protiv Božje pravde, ali ju nadvisuje. (...)
(...) Osobno sam zahvalan Božjem milosrđu što ste me pozvali blagosloviti kip blaženog pape Ivana Pavla II. u vašoj župi. Moram priznati da sam duhovno dirnut zbog ovog čina i da zahvaljujem Gospodinu na poruci koju nam svima upućuje: Sveci su među nama! Evo, jedan od Njegovih svjedoka, Ivan Pavao II., moderni svetac našeg razdoblja, s kojim smo surađivali, s kojim smo jeli i pili, s kojim smo se veselili i bili žalosni zbog tolikih problema crkve i svijeta, postao je i naš zagovornik u Nebu, blaženik, nadamo se uskoro svetac. Puno lijepih uspomena i ugodnih osjećaja veže me za ovog rimskog biskupa koji je bio bliz svim narodima svijeta. Na poseban način, našem hrvatskom narodu, koji je više puta pohodio. Ovaj apostol Božjega milosrđa ostavio nam je obvezu nove evangelizacije, posebno sekulariziranih područja Europe i materijalno razvijenog svijeta. Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. (Mt 4, 4).(...)
(...) Braćo i sestre, prolazeći pored novog kipa blaženog Ivana Pavla II. upravite mu svoj pogled. Otvorena srca molite da nas zagovara u svim životnim potrebama. Zazovite blaženog Ivana Pavla II., posebno u teškim trenutcima, kako bi osjetili neizmjerno Božje milosrđe, Njegovu ljubavi i utjehu.Preporučite vaše molitve i moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije, koju štujemo kao Majku milosrđa. To je izraz koji je bl. Ivan Pavao II. upotrijebio 1980. godine u svojoj Drugoj Enciklici (Bog bogat milosrđem). (...)
(...) Još jednom, draga braćo i sestre, za sva dobra koja nam Bog neprekidno udjeljuje, ponovimo psalam: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova!
Amen!
Na kraju euharistijskog slavlja, u ime svih župljana, predvoditelju misnog slavlja zahvalio je gosp. Damir Juzbašić, te su uručene tri replike kipa bl. Ivana Pavla II.; jedna nadbiskupu Eteroviću, druga nadbiskupu Srakiću, a treća prečasnom Varoščiću. Nakon blagoslova i otpusta, svi animatori liturgijskog pjevanja, koncelebranti i vjerni puk, zapjevali su „Do nebesa“ te „Lijepa naša domovino“.